'Ruža Tomašić i Daniel Srb odavno su u ustima Tomislava Karamarka prožvakani.'

Posljednjih tjedana svjedoci smo neočekivane aktivnosti "ispiranja grijeha" dvaju nazovi pravaških čelnika, Ruže Tomašić i manje poznatog Daniela Srba. Međutim, svakom onom, tko barem donekle poznaje stanje na pravaškoj sceni, postavlja se logično pitanje. Zašto se za jedan takav, prije svega skrušen čin pokajanja, mirenja sa Bogom i samim sobom, umjesto zagrebačke Prvostolnice na kojoj stoji izvješen vatikanski stijeg, izabire "prvostolnica na trgu žrtava fašizma", na kojoj lagano leluja pomalo izbljedila nebesko plava zastava, u čijim odajama "veliki kajfa" u isto vrijeme ispovijeda, sluša, ponekom oprašta, a većini naređuje.

Odgovor bi se mogao sam po sebi i naslutiti, no za sve one uskraćene "naslućivanja", istaknimo za početak, kako spomenuti dvojac grčevito traži "kormilara", koji ih je spreman usidriti u po svemu sudeći "nemirnu luku" pokraj "stare zagrebačke džamije".

Dok zabrinuta hrvatska javnost s nestrpljenjem očekuje kada će ponovno zajedno ručati (za istim stolom) Milijan Brkić i Tomislav Karamarko, sve je izraženija inicijativa novog, udarnog HDZ ova dvojca "Tomislav and Tomislav", da što prije organiziraju, dovedu vlastitu "glasačku mašineriju" i na "veličanstvenom" sveopćem pravaškom Saboru izaberu novog predsjednika HSP a, koji bi za razliku od poslušne Ruže Tomašić ili naivnog Daniela Srba, ovog puta ipak trebao biti jedan od "discipliniranijih HDZ ovaca".

Čemu tolika gorljivost i što to vrijedno u "miraz" donose ove dvije pravaške udavače? Prva zasigurno određenu popularnost, koja je ruku na srce, dobrim dijelom nakon izbora za Europarlament zabrinula i šefa najveće oporbene stranke, a drugi, osim stranačkog brenda pod kojim bi se kasnije okupilo ono "desnije krilo HDZ a" ništa značajnije. Ako uzmemo u obzir, da na pravaškoj političkoj sceni, osim HSP a dr. A. Starčević i HSP a postoji još nekolicina stranaka koje se u svom nazivu kite "pravaštvom i hrvatstvom", a neke od njih gotovo uvijek prolaze izborne pragove u velikim gradovima (primjer HČSP a koji već 20 godina participira u radu gradskog vijeća grada Splita) i bez čije svesrdne pomoći ni Ruža Tomašić ne bi zasjela u hrvatski parlament, i kojima u ovom trenutku nije ni na kraj pameti udruživanje pod pashom HDZ a čime bi izgubili vlastiti identitet, postavlja se zapravo pitanje smislenosti ovakvog besmislenog čina.

Uzmemo li u obzir, da prema posljednjem ispitivanju javnog mijenja, HDZ i njihov spektar stranaka zaostaje u određenom postotku za SDP om i njegovim "kukurikavcima", sasvim je razumljiva želja vodstva HDZ a za utrživanjem nekoliko postotaka koje bi mu donijela redizajnirana, prohadezeovska etiketa HSP a. Stoga i ne čudi žurno pripremana "rujanska kapitulacija" prema čijem bi scenariju novi, mladi i uspješni predsjednik HSP a trebao postati dosadašnji zamjenik predsjednice HSP a dr. A. Starčević, Ivan Tepeš.

Time bi HDZ zatvorio nekoliko bitnih poglavlja. Kao prvo riješio bi se pomalo, umjetno stvorene iluzije o "desničarenju" Ruže Tomašić, zbog koje već od svojih europskih kolega "pučana" neprestano trpi kritike, a kao drugo zadovoljavajući "čuvara pečata" Daniela Srba, dobio bi naziv stranke koju bi poput vrtloga usisao, koristeći je sutra kao monetu za potkusurivanje.

No, vjerojatno na jedno, aktualno vodstvo HDZ a nije računalo, a to je koliko su ustvari poslušni dugogodišnji spavači HDZ a u redovima HSP a ili pak HDZ ove filijale HSP a dr. A. Starčević, i jesu li spremni bez pogovorno prihvati odluku stranačkog šefa Tomislava Karamarka i podržati budućeg predsjednika ujedinjenih pravaša u kojega je on pokazao prstom, ili će možda temeljem vlastitih rezultata pokušati realizirati vlastite ambicije kako bi se domogli pečata stranke s kojom bi sutra pokušali nešto ušićariti.

Ruža Tomašić i Daniel Srb, svakako bi trebali pogledati poneki stari vestern Johna Wayna u kojem kauboji često sjedeći na konju žvaču duhan u ustima, a kad im okus postane gorak ispljunu ga u prašinu...... U ustima Tomislava Karamarka oboje su davno prožvakani.