AUTOHTONA - HRVATSKA STRANKA PRAVA
Ilica 31, 10000 Zagreb, Croatia

Mob: 099 827 65 10 E-mail: hrvatskipravasi@gmail.com
 
Početna
IZBORI 2015 TWITTER - DRAŽEN KELEMINEC IZ MEDIJA - YouTube FACEBOOK - A- HSP PREDSJEDNIŠTVO A-HSP-a
FINANCIJSKA IZVJEŠĆA

Video kanal A-HSP-a



Dražen Keleminec



Facebook A-HSP-a


Himna A-HSP-a

web
counter

Statistika

Login

PI?E : MIRO MATIJEVIĆ 14.09.2013
Psihijatrija kao političko sredstvo obračuna
 
Miro Matijevič piše o pozivu na skup potpore Marku Frančiškoviću pred Vladom RH

Pozvan sam na skup na Markovu trgu organiziranom u znak potpore Marku Franciškoviću i kako bi se javnosti ukazalo na zločin izvršenim nad njim od strane Ranka Ostojića. Uz organizatora, predsjednika A-HSP Dražena Keleminca, Natka Kovačevića iz udruge Pravednik i najpoznatije "zviždačice" Vesne Balenović pozvan sam da nešto kažem o tome. Prijepodne radnog dana i strah od odmazde čovjeka koji se igra ministra policije razlog je što skup nije bio masovniji ali je najvažnije da se održao i da se pokazalo vlasti da će uvijek biti netko tko će upozoravati na njihove zločine. 

Slučaj poznat. Nakon što je ministar policije na fejsu komentarima dostojnih krčmarskih milicijskih provokatora prvo uspio isprovocirati Marka Franciškovića da se spusti na njegov nivo, Ranko Ostojić mu je poslao policiju i zatvorio ga. Shvativši da ne postoji niti jedan zakonski uvjet za pritvaranjem Franciškovića, Ranko Ostojić je zlorabeći svoj položaj Marka prebacio u zatvorsku bolnicu pod dijagnozom paranoidne šizofrenije. Kao predsjednik Udruge za zaštitu ljudskih prava već sam se sretao sa zloporabom te dijagnoze pa sam veoma dobro proučio medicinsku literaturu i o svojim saznanjima upoznao skup i javnost. 

Gdje je nestala Hipokratova zakletva i zašto to umjesto mene nije učinio netko od liječnika možemo samo naslućivati. Osnovni uvjeti za uspostavljane te dijagnoze je da su simptomi postoje i da su liječnički praćeni najmanje šest (6) mjeseci. Toga kod Franciškovića nema pa nema ni bolesti, već ostaje samo sramotna od policije naručena dijagnoza.

To se mora uzeti u obzir kada čitamo izjavu uprave Zatvorske bolnice koja demantira Natka Kovačevića koji je jedini uspio posjetiti Marka Franciškovića i koji tvrdi da je Mrko zlostavljan, da ga se vezuje i da su mu intravenozno davali neke lijekove koje nije želio. Naravno da uprava bolnice laže kada tvrdi da to nije istina jer su dužni upravo tako postupati ako „pacijent" odbije lijekove, a sasvim je sigurno da ih je Francišković odbijao s obzirom da je zdrav čovjek svjestan da je jedina svrha „liječenja" da ga se uništi. U tom trenutku stižu čuvari sa remenjem i sestre sa injekcijama koji to odrađuju rutinski radeći prema papirima koje su dobili uz pacijenta.


Toj istoj upravi koja laže javnost bih postavio pitanje na osnovu kojih simptoma i koje liječničke dokumentacije su njihovi liječnici utvrdili tu dijagnozu i što u Zatvorskoj bolnici radi građanin koji ničim nije prekršio zakon. Volio bih znati što njihovi stručnjaci koju su na prvi pogled Marku Franciškoviću utvdili tako tešku bolest misle o prepisci ministra policije koja meni laiku zvuči barem jednako morbidna i bolesna.

Zašto sa takvom sigurnošću iznosim svoje tvrdnje? Zato što sam nakon upozorenja poznatih uspio na prijevaru ući u jednu psihijatrijsku ustanovu i snimiti punašku, dobroćudnu profesoricu četrdesetih godina remenjem vezanu za bolesničku postelju kojoj su se i nakon četiri dana jasno vidjele modrice kao posljedica nasilja kojem je bila izložena. Uz ogroman napor i koristeći sve moguće veze uspio sam je uz kompromisni dogovor izvući i spasiti. Za savršenu suradnju svih potrebnih institucija u tom zločinu jedini razlog je bio što se sutradan trebala održati ostavinska rasprava i podjela ovećeg imetka pa nije teško za pretpostaviti što su takvi isti ljudi spremni učiniti da bi ispunili želju ministra policije. Žrtvu su u ovom slučaju prvo fizički  napali rođaci, da bi sa nasiljem nastavila policija koja ju je odvela na psihijatriju gdje je remenjem vezana za postelju. Sutkinja koja se spremno uključila u taj zločin za branitelja žrtvi je odredila svoju vježbenicu koja se u bolnici nikada nije ni pojavila. Kada sam je upitao kako je sebi mogla dozvoliti takav kriminal, potpuno ravnodušno mi je objasnila da je poziv dobila oko 15 sati i kako odvjetnici ne vole da ih se uznemirava za vrijeme ručka, angažirala je reda radi svoju vježbenicu.

Upozorio sam skup na Markovu trgu i na danas aktualan LEX PERKOVIĆ u kojem naše društvo postaje taoc naših zločinaca. I u vrijeme kada je ubijen Đureković svi smo bili svjesni strašnog zločina i svi smo iz straha odbijali prihvatiti stravičnu istinu smatrajući da smo sigurniji ako je ignoriramo. Ne ukazuje li ovaj slučaj da se u našem društvu od tih vremena nije ništa bitno promijenilo osim što su egzekutori promijenili tehniku pa se umjesto čekića i pištolja počinju koristiti ljude u bijelim mantilima sa injekcijama koji po nalozima istih službi bez ikakvog rizika odrađuju svoj prljavi posao. 
Da li smo nakon LEX PERKOVIĆA svjedoci stvaranja nekog novog LEX OSTOJIĆA s kojim će nas netko ponovo civilizirati za 10 ili 5 godina. Ne dozvolimo da Francišković postane naš Đureković, jer sutra svatko od nas može biti Francišković