AUTOHTONA - HRVATSKA STRANKA PRAVA
Ilica 31, 10000 Zagreb, Croatia

Mob: 099 827 65 10 E-mail: hrvatskipravasi@gmail.com
 
Početna
IZBORI 2015 TWITTER - DRAŽEN KELEMINEC IZ MEDIJA - YouTube FACEBOOK - A- HSP PREDSJEDNIŠTVO A-HSP-a
FINANCIJSKA IZVJEŠĆA

Video kanal A-HSP-a



Dražen Keleminec



Facebook A-HSP-a


Himna A-HSP-a

web
counter

Statistika

Login

www.dnevno.hr

 

Perković objašnjava kako je Udba stvarala Hrvatsku: 'Morali smo imati ovaj rat, u suprotnom svi udbaši i kosovci bi bili poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu'

Dnevno.hr u posjedu je dokumenta u kojem tadašnji pomoćnik ministra obrane RH brigadir, Josip Perković u lipnju 1992. iz Budimpešte piše u Beograd svojim kolegama iz Službe državne bezbednosti, o ljudima koji su zaslužni za stvaranje neovisne Hrvatske. Uz brojna imena koja spominje, Perković se žali što srpski operativci kritiziraju neke njegove ljude koji su "u ovom ratu odlično obavili svoj dio posla", te traži da se u Srbiji efikasno obračuna sa Šešeljevim radikalima kao što je to njegova služba napravila s pravašima u Hrvatskoj.

Godinama se u Hrvatskoj provlači teza kako je raspad Jugoslavije bio odlično izrežirana drama od strane tadašnjih jugoslavenskih tajnih službi. Naime, kada su postali svjesni da će rušenjem Berlinskog zida nestati komunizam u Europi, tadašnji KOS i SDB su krenuli u akciju sačuvati što se sačuvati može.

Iako više nisu imali državu, svi ti silni suradnici, obavještajci i špijuni nastavili su djelovati u državama nastalima na razvalinama SFRJ i kako se čini svoje su pozicije odlično sačuvali i do danas. Naime, zbog činjenice da u Hrvatskoj nikada nije provedena lustracija, ljudi su samo promijenili "dresove" i nastavili raditi isto što i prije. Upravo zato i danas mnogi sumnjaju kako UDBA još uvijek vlada Hrvatskom kroz politiku, medije, pravosuđe, gospodarstvo, bankarstvo i slično. A da u tome ima barem mali djelić istine potvrđuje i senzacionalni dokument kojeg posjeduje Dnevno.hr, u kojem tadašnji pomoćnik ministra obrane brigadir Josip Perković piše svojim kolegama iz Službe državne bezbednosti Republike Srbije opširno opisujući situaciju i analizirajući ljude i događaje. Komunikacija među starim drugovima je takva da se na trenutke čini kako se ništa nije promijenilo iako je Perković tada pripadnik vojnih i policijskih struktura druge, "neprijateljske" države.

Posebna zanimljivost ovog ekskluzivnog dokumenta je u tome što ga Perković piše iz Budimpešte 26. lipnja 1992. godine i to sa zaglavljem Ministarstva obrane RH. Dakle u vrijeme kada rat bjesni u Hrvatskoj, tadašnji šef hrvatskih tajnih službi komunicira sa svojim nekadašnjim kolegama u Beogradu i iznosi nekoliko upravo nevjerojatnih podataka.

U početku svog osvrta Perković govori o teškoćama konspirativno-obavještajnog rada između njega u Zagrebu i Službe u Beogradu zbog, kako kaže, "složenih političkih odnosa između RH i RS".

- Deplasirane optužbe i ucjene protiv moje malenkosti, Gojka Šuška i Vice Vukojevića po svemu sudeći neće proći. Predlažem da se optužbe i ucjene malo odgode i pričeka jedno izvjesno vrijeme koje će rezultirati točnim procjenama kako bi se saznalo koliki je naš stvarni dio krivnje za ovako sramni raspad SFRJ. Nije u redu ako iz Srbije obavještajni operativci nekim svojim čudnim kanalima idu džonom na naše trenutno istaknute ljude, a ne uzimaju u obzir dosadašnje velike zasluge u obavještajnom radu Službe državne bezbednosti i drugim sektorima Saveznog sekretarijata unutrašnjih poslova SFRJ."

U daljnjem dijelu dokumenta Perković analizira rad mnogih ljudi u dijaspori koji su bili suradnici UDBA-e. Isto tako osvrće se na uklanjanje i egzekuciju ustaškog generala Maksa Luburića, govori u ulozi Marina Sopte i Gojka Šuška u preuzimanju organizacije OTPOR u Kanadi i razbijanju "ustaških terorista" u Kanadi i Americi.

Posebno intrigantan je dio u kojem govori o "perfektnoj egzekuciji" Brune Bušića.

- Kod perfektne egzekucije imoćanskog terorista Brune Bušića, glavnu ulogu je odigrao Vice Vukojević. Kao stari Bušićev znanac držao ga je na vezi dok nije obavljena egzekucija", piše Perković svojim kolegama.

U jednom trenutku citira Stanka Čolaka – alfu i omegu jugoslavenske UDBA-e i otkriva onu najvažniju dobro čuvanu tajnu. Čolak dakle kaže: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani i zato je sad trenutak da nacionalisti izginu".

Perković potom zaključuje kako su "oni (misleći na pripadnike hrvatskih tajnih službi) u ovom ratu obavili svoj dio posla".

- Hrvatska stranka prava je dotučena, fašisti HOS-a su završili tamo gdje im je mjesto, od Paradžika pa nadalje. Kod Hrvatskog državotvornog pokreta je ista stvar, od Mire Barešića nadalje.

- Međutim, nastavlja Perković, u Srbiji je učinjeno manje. Šešeljevi fašisti divljaju i dalje. To je naša konstatacija. Optužbe i ucjene izlaze iz kolosjeka ako se tvrdi da smi mi krivi zbog navodnog prikrivanja kanala kojima je Hrvatski Narodni odbor ubacivao oružje i opremu u Hrvatsku i BiH. Čudno! HNO bio je uvijek pokriven saveznim strukturama SDB-a i Republičkim centrima SDB-a. Prema tome odbijam optužbe. Mi konstatiramo da su svi obavještajni savezni organi SDB-a i KOS-a korektno od nas dobili sve kanale preko kojih je oružje dopremano u RH i BiH. Našom zaslugom JNA je tim kanalima zaplijenila oko 70 posto svakojakog oružja i opreme. Za ostatak od 30 posto nismo krivi mi nego savezni organi", naglašava "vojnik" Perković.

Da on zna daleko više nego što itko može i zamisliti te da zapravo drži u šaci brojne ljude iz tog ali i današnjeg vremena, može se zaključiti iz drugog dijela pisma u kojem Josip Perković detaljno analizira ulogu mnogih obavještajaca u Hrvatskoj i BiH, njihove veze sa službama Francuske i Njemačke. Na kraju Perković se i žali:

- Moj bivši šef u Osijeku Marko Bezer i Branko Pletikosić atakiraju ucjenama na V. Vukojevića, mene i G. Šuška, traže novac i funkcije. Vidjet' ćemo. Bezobrazno prozivaju naše male inozemne suradnike Milana Dorića, Stipu Bilonića, Branka Dujmovića, Antu Macana i Tomu Mičića. PS. Imamo potvrđeno da ste od T. Mičića preuzeli 37 hrvatskih putovnica i ključeve od stana i ureda Š. Đodana. Pozdravljam. Pomoćnik ministra, brigadir Josip Perković!"

 Ovom tekstu i pismu gotovo se nema što za dodati. Jednom davno je netko rekao kako je Udba sustav koji u građanima stvara grižnju savjesti, budi u njima osjećaj nesigurnosti, tjera ih da reagiraju suprotno osjećajima, da zatvaraju oči kada se drugima događa zlo. Udba zapravo nije ni bila tajna služba, jer se tajne službe bore protiv organiziranih skupina ili pojedinaca koji se ohrabre udariti po državi. Udba se, međutim, bavila građanima stvarajući im iluziju da žive u slobodi. To je bila i ostala magija Udbe, ološa koji se narugao povijesti kada se iz jugoudbaškog transformirao u nacionalno ološ i to preko noći.